“Dodavanje 40 posto OFSP pirea u hljeb, puno pomaže. Ako provjerite, ostvarujete profit od 5,000 N na vrećici u jednom danu. A ljudi vole 10 vrećica dnevno do 20 vrećica dnevno.”
Prosječna maloprodajna cijena u Nigeriji vreće brašna od 2 kg (Golden Penny) ubrzana, prema zavodu za statistiku, za oko 35 posto u 12 mjeseci do maja. Isto tako je porasla i cijena vreće šećera od 50 kg, koja je u tom slučaju porasla za 35 posto u istom periodu, od strane Nacionalnog savjeta za razvoj šećera figure. To dovodi do rekordno visokih cijena hljeba, s novim cijenama koje su pekari objavili u ponedjeljak.
Ali negdje u Nnewiju, država Anambra, je farmer koji je postao pekar koristeći novu sortu krompira, gustu sa nekoliko mikronutrijenata koji se bore protiv bolesti, za pravljenje hljeba, grickalica i drugih namirnica koje su ne samo jeftinije od njihovih popularnih ekvivalenata, već su posebno korisne za zdravlje.
MaryAnn Okoli, vlasnica pekare, daje uvid u to kako pomaže da kruh bude pristupačan svojoj zajednici usred nestašice u cijeloj zemlji i kako se to postiže zahvaljujući podršci međunarodnih dobrotvornih organizacija.
PT: Studirali ste statistiku, kako to da ste sada u poljoprivredi? Šta vas je motivisalo da se bavite poljoprivredom?
gđa Okoli: To je strast i ono što čujem o farmerima u SAD-u, kako su farmeri najbogatiji ljudi u SAD-u. Tako da tamo imam ujaka koji mi uvijek govori koliko su farmeri bogati, koliko je njihova poljoprivreda mehanizirana. Pa sam počeo da razmišljam ako ovi ljudi to mogu, mi Nigerijci to možemo. Sve se vrti oko odlučnosti. Počnite negdje. Svi oni kratkoročni usjevi koji su isplativi. Počeo sam sa farmom krastavaca u Port Harcourtu 2017. Naredne 2018. godine sam bio na njoj i zbog moje posvećenosti i fokusiranosti na to polje. Obično sam koristio radnike iz srednjeg pojasa.
Tako sam od njih naučio više praktičnih vještina. Platio sam im, bio bih tamo. Naučio sam praktično onda bih sada dodao svoje znanje i uradio to. Zbog moje posvećenosti, mogao sam da naletim na jednu organizaciju, projekat DFID-a tada u delti Nigera. Tržišni razvoj delte Nigera (MADE) naziv je projekta koji sponzorira DFID. Zato su me poslali na obuku u Umuahiju. Rekli su da zbog vašeg fokusiranja na ovu stvar koju radite, možete li raditi s nama na manioki kako bismo poboljšali raznolikost manioke, manioke s vitaminom A? Rekao sam zašto ne?
Dakle, program je bio obuka za majstore seoske preduzetnike. Izabrali su tri osobe po državi. Bio sam među trojicom ljudi iz Rivers Statea koje su izabrali. Devet država u delti Nigera ima 27 ljudi u Umuahiji. Obuka je rađena u partnerstvu sa HarvestPlus i IITA, Ibadan. Bio je to trodnevni trening.
Nakon obuke dali su nam zadatak da odemo i obučimo 40 ljudi po osobi. Htjeli su ih osnažiti poboljšanom sortom manioke, vitaminom A manioke. Manioka vitaminom A je bio-obogaćena manioka, bogata vitaminom A, 100 posto vitaminom A. Uvijek je žute boje. Gomolj je žute boje, nije bijel. Bio sam prva osoba koja je realizovala taj projekat u celoj delti Nigera u roku od nedelju dana.
Bili su impresionirani i hteli su da saznaju više o meni, posebno kako sam uspeo da odradim ovaj trening, okupivši 40 ljudi. Tako sam se pridružio ovoj organizaciji i oni su me učinili svojim pružaocem usluga zbog moje posvećenosti i načina na koji sam im davao rezultate i isporučivao njihov rad.
Odatle su me počeli slati na programe i obuku prerađivača i izvoznika.
Od njih sam čuo za ovu kasavu s vitaminom A. Iz tog programa sam došao u kontakt sa ljudima koji su razgovarali o ovom slatkom krompiru sa mesom narandže (OFSP). Naleteo sam na njih, ja sam neko ko je veoma radoznao. Rekao sam: "Želim znati više o ovoj stvari." Ali me (privukao) više zbog zdravstvenih prednosti, nutritivnih prednosti. Dakle, kada sam se vratio u Port Harcourt, pretvorio sam svoju farmu krastavaca u ovu farmu krompira.
Počeo sam da ga plasiram. Počeo sam da kupujem. Tražio sam kontakte ljudi koji to rade ranije. Dobio sam od njih, preradio u brašno, samoinicijativno i miješao jer nemam tu opremu. Počeo sam da ga plasiram pre nego što moja farma bude gotova za deset meseci, jer sam zasadio jedan hektar. Imam veliko tržište (uključujući i online). Mogao sam da prodam svoju farmu (proizvode krompira) za dve nedelje, ceo jedan hektar. Tako sam počeo. Počeo sam da sponzorišem sebe, tražeći gde da naučim o dodatku vrednosti ove stvari koju danas radim. Tako sam počeo.
Snimio sam dokumentarac o tome 2019. godine jer me je tada pozvala univerzitetska bolnica, da su čuli za mene, da ovaj batat čini mnoga čuda njihovim pacijentima sa problemom oka, krvnim tlakom i dijabetesom. Sad sam rekao da moram snimiti dokumentarac o tim ljudima kojima smo dali krompir da jedu (da ih izliječimo) od čira, artritisa i reume – životna svjedočanstva. Nalazi se na YouTube-u na našoj stranici. Tako smo snimili dokumentarni film uživo. Nakon životnog dokumentarca, sada smo primijetili da je ovaj krompir jedna od najvažnijih stvari Nigerijcima u borbi protiv pothranjenosti jer sadrži mnogo stvari koje pomažu u smanjenju prehrambenih bolesti od kojih ljudi danas pate. Sada smo mislili da, ako im date gomolj, neki možda neće voljeti da ga žvaću i da neće ići daleko ako ga ne pretvorite u nusproizvod koji ljudi ponekad mogu dobiti. Tako smo razmišljali o ovim poslastičarnicama – hljebu. Božjom milošću uspeli smo da otvorimo pekaru u kojoj pravimo hleb, poslastičarnice kao što su pite od mesa, pljeskavice, čin-čin, šawarma.
Koristimo ga za sok, koristimo ga za afričku salatu, koristimo ga za varivo. Umjesto paradajz paste koristimo je za pastu i jako je jako dobro. Koristimo ga za čips, koristimo ga za brašno. Ima puno drugih stvari, a mi još razvijamo druge stvari pored toga. Trenutno ga koristim za pape, u prahu. A to je još jedan super proizvod koji mnogi od svih ovih ljudi… (sa) zdravstvenim izazovima… vole da uzimaju Nnewi. Ali pošto nemam NAFDAC broj, radim to na zahtjev. To je fortifikacija od hrane do hrane. Ako vidite pape, bit će u obliku praha, baš kao što radite kremu. Samo da se diže više od kreme.
PT: Koliko dugo se bavite ovim proizvodima od slatkog krompira?
gđa Okoli: Počeo sam da ga proizvodim 2018. Počeo sam da proizvodim koren, plasiram ga, razmnožavam lozu, zbog svih tih obuka koje pohađam. Većinu puta sam sam sebe sponzorirao. Ja ću (čuti) da ova osoba to radi na OFSP-u, posebno na istraživačkim institutima kao što je (onaj u) Umudike. Otišla bih i pitala ih: "Ima li nešto, bilo šta što mogu dobiti od vas?" Ja bih platio. Platio sam bez obzira na cenu. Platio bih zbog strasti koju imam za to. Platio bih, naučio bih to, došao bih i vježbao i pokrenuo. Preuzeo bih rizik i pokrenuo ga kao komercijalni posao.
PT: Otkako ste počeli, kako možete opisati potražnju za njim od 2018. do sada?
gđa Okoli: Nekada sam napravio reklamu na Facebooku koristeći naziv svoje kompanije. Imao sam naziv kompanije koji sam tada koristio. Poziv koji sam tada primio u vezi sa OFSP-om za jedan dan, ljudi koji su zvali iz toliko država u Nigeriji čak i iz (drugih) afričkih zemalja. Ali pošto me mnogi od njih sami nisu vidjeli, guglali su i vidjeli. Ali zbog straha od online poslovanja i možda logističkog aspekta (njegova). Ali tada jesam. Poslao sam mnoge u Lagos.
Ljudi su čak zvali: "Mogu li biti vaš distributer u Lagosu?" Ali tada smo radili samo brašno i krompir (pire). Krompir (pire) nema dug rok trajanja. Dakle, nismo mogli daleko, stali smo. Ali što se tiče vinove loze, koju smo snabdijevali mnogim poljoprivrednicima u zemlji, pa čak ni krtole neće kupovati puno jer znaju samo da ga koriste za konzumaciju.
Posao je jako lijep posao i rezultat je brz. Čuli smo mnoga svjedočanstva u smislu dodatka vrijednosti, a to je pretvaranje ovog krompira s mesom narandže u konditorske proizvode i druge nusproizvode. Kada smo otvorili fabriku, Međunarodni centar za krompir je saznao za nas u jednoj hrani koju smo prisustvovali u Uyo by HarvestPlus. Tako su iz Kanoa posjetili našu fabriku. Tada su radili projekat u Kanu.
Videli su šta radimo. Posjetili su ih nedelju dana kasnije. Bili su impresionirani. Sada su pisali svom glavnom uredu u Keniji, rekavši da su vidjeli privatni sektor (biznis) u Nigeriji koji se diverzificira, koji će nam dati ono što želimo i rekli su u redu. Sponzorirali su neke ljude u ovoj zemlji da dođu i nauče šta ja radim u svojoj fabrici. Odradio sam trodnevni trening za njih. Bilo je osamnaest ljudi iz šest geopolitičkih zona. Nakon obuke, sada su to objavili na svojim platformama društvenih mreža.
Tako smo počeli da dobijamo preporuke sa Twitter-a, posebno sve one relevantne ljude u donatorskim agencijama kao što je HarvestPlus. Međunarodni centar za krompir je taj koji nas je zaista izveo u Nigeriju na ovom dodatku vrijednosti. Upravo taj trening koji smo radili za njih. Odatle smo krenuli.
Mnogo organizacija poput USAID-a, uradio sam program za njih u okviru Feed the Future. Trenirao sam žene za njih. Uradio sam dodavanje vrednosti. Udružio sam se i sa Federalnim ministarstvom poljoprivrede, sarađivao sam sa HarvestPlus-om, i s puno drugih organizacija samo da osiguram da ovo znanje dođe do ljudi.
PT: Pošto ste bili partneri sa drugim organizacijama i obučavali ljude, da li ste imali druge pekare koje su usvojile ovo brašno/pire od krompira?
gđa Okoli: Kao Delight Bread u Kanu. To je najbolja pekara u državi Kano, u vlasništvu Kabira. Ne znam prezime. Među ljudima koje je ovaj Međunarodni centar za krompir sponzorisao da dođu u moju pekaru. Kada se vratio, uveo je ovaj hleb. Već imaju brend koji je ušao na tržište. Oni su veoma velika pekara. Dakle, ono što rade je da to rade s vremena na vrijeme i ljudima se to sviđa.
Isto tako, u Ikot Ekpeneu, Udruženju majstora pekara i ugostitelja Nigerije (AMBCN). Ja sam onaj koji obučava AMBCN o tome kako koristiti uključivanje OFSP-a u kruh. Znate zapravo da nećete koristiti samo krompir. Koristiš 40 posto krompira i 60 posto brašna. To je jedini način na koji se može uzdići i dati vam ono što želite. Tamošnja pekara (Delight Bread u Kanou), bilo je vrijeme kada su rekli „(Snabdi) krompir za mene“. Ja sam uradio. Tako da ne znam da li to i dalje rade. Ali poslao sam im oko 300 kg ili 400 kg nakon treninga.
PT: Kako je udio od 40 do 60 posto pomogao da se smanje troškovi proizvodnje za pekare u Nigeriji, kao posebno za vas?
gđa Okoli: Veoma je isplativo. Gdje god da odem na obuku, posebno ove majstorske pekarske (MBAN) obuke, nakon obuke jer je to uvijek praktična obuka, uvijek izračunamo profitnu maržu. U vrećici brašna, kada u vreću brašna dodate 40 posto OFSP-a, ostvarujete minimalno 5,000 do 8,000 N5,000 profita u vreći. Izračunao je onaj koji smo napravili u Uyou, vlasnik pekare. Kada se odbiju troškovi krompira, dobijate N8,000 do N12,000 profita. Tako da je vlasnik pekare bio kao kada smo mi izračunali, mi smo uradili svoje i dobili smo oko XNUMX N i bio je zadivljen. Zarađujete više novca dodavanjem krompira.
PT: Jeste li svjesni da je veliki broj pekara zatvoren zbog jednog ili drugog izazova i kako mislite da se to može riješiti?
gđa Okoli: Puno pekara je zatvoreno zbog velikog porasta pekarskih sastojaka poput brašna i šećera. Vreća šećera je sada iznad N24,500, vreća brašna oko N22,000 u zavisnosti od brašna. Imamo različite vrste brašna. Imamo onu kvalitetnu poput pšenice visokog kvaliteta i pšenice niskog kvaliteta. Ne možete porediti Dangote i Golden Penny Prime. Oni to zovu broj jedan. To je broj jedan. To je visokokvalitetna pšenica, dok je klasična u istom Zlatnom peni pšenica niskog kvaliteta. Tako da uvijek postoji hiljadu razlika u njihovim cijenama. Kada ga pogledate, puter je N19,000 po kutiji. Dakle, kada pogledate sve te stvari, s činjenicom da pekara zahtijeva veliki broj radnika za isporuku, sa bilo kojim malim lošim upravljanjem vjerovatno ćete propasti.
Ali dodavanjem OFSP-a, uključivanje ovih 40 posto pirea u kruh, puno pomaže. Ako provjerite, ostvarujete profit od 5,000 N na vrećici u jednom danu. A ljudi vole 10 vrećica dnevno do 20 vrećica dnevno. To vam je već pomoglo da smanjite utjecaj visokih troškova ostalih sastojaka koje koristite u pravljenju kruha.
PT: Kako vam je lako nabaviti sirovine jer znate da ovaj OFSP sve više dobija na prihvatanju. Koliko vam je lako nabaviti svoj krompir, da održite standard jer proizvodite svaki dan? Pa, kako si? Koju magiju koristiš?
gđa Okoli: Kao što sam rekao, pomenuo sam Međunarodni centar za krompir. Rekao sam ti da su me nakon obuke u mojoj pekari povezali. Osim što su pomogli u stvaranju svijesti na svojim društvenim mrežama, povezali su me sa svim svojim farmerima u Nigeriji. Zbog njih imam farmere u Kanou, Kaduni, Kebbiju, jer su napravili veliki projekat oko ovih država. Dakle, ono što sam uradio je da mi je u periodu kada su oni došli bio potreban OFSP jer je bio veliki izazov pronaći koren jer je sušna sezona. Tako su me povezali sa svojim farmerima.
Pomogli bi mi da potvrdim dostupnost krompira od farmera, govoreći im „sada imamo velikog kupca“. Tako da su mi dali svoj broj i ja sam njima dao svoj broj. Tako da nema dana da me ljudi ne zovu. Imam krompir na takvom mestu da vam ga nabavim.
Nakon sušne sezone, bio sam kao da mi dozvolite da potpišem MOU jer čak i na jugoistoku ima puno političara, velikih ljudi koji žele da se upuste u poljoprivredu, ali njihov jedini problem su oni koji prihvataju ono što rade. Tako sam potpisao MOU sa nekim farmerima. Oni proizvode za mene i ja uzimam.
Ali nakon Memoranduma o razumijevanju također sam vidio da postoje izazovi s MoR. Jer neki farmeri, slažete se s njima da oni sade u slijedu za vas i oni će ići i saditi zajedno. A kada posade, možda vam neće ni reći da je Cylas ušao i da će vam ga tako snabdjeti i izgubit ćete puno novca jer se Cylas kreće brže na zemlji nego kada je unutar zemlje. Jednom kada ga Cylas pogodi na tlu, ako ga nesvjesno uberete i proširi se na krompir koji planirate koristiti za mjesec ili dva mjeseca, to će utjecati na njega, a možda će ga u roku od dvije do tri sedmice pojesti.
PT: Recite nam, šta je Cylas?
gđa Okoli: Cylas je štetočina koja smeta tom krompiru. Ali sve ove izazove sam naveo i poslao Međunarodnom centru za krompir koji je došao u moju pekaru prošlog novembra da snimi dokumentarac za proizvodnju mog pirea do hleba. Uradili su to za dva dana. Otišli su čak i do prodavača na cesti koji ga distribuiraju, krajnjih korisnika i porodičnih ljudi koji ga koriste za dokumentiranje. Rekli su da će i dalje raditi na tome kako bi dobili sve što će pomoći da se smanji Cylas.
I Federalno ministarstvo poljoprivrede se okušalo na svome povezujući me sa svojim poljoprivrednicima. Oni također rade projekte koji dijele vinovu lozu s toliko država samo da bi usvojili ovaj OFSP zbog njegovih nutritivnih prednosti. Čak i prošle godine, bio sam toliko popularan u Nigeriji da će me mnogi ljudi zvati.
PT: Čini se da ne koristite krompirovo brašno za proizvodnju, već koristite pire. Šta je pire?
gđa Okoli: Pire je pasta od krompira koju koristimo za hleb. Ne brašno. Prerađujemo u brašno, prerađujemo u pire. Pire je isplativo. Brašno je skupo jer ima sadržaj suve materije. Dakle, ako koristite brašno za pečenje, neće vam dati boju i vaš kruh i peciva će biti na visokoj strani jer nema sadržaj suhe tvari, ali ako koristite pire, ostvarujete veći profit i više nutrijenata koncentrirana, boja, pasta. Sve što vam treba je tu.
PT: Jasno, bolje je koristiti pire. Kako pravite pire?
gđa Okoli: Pire je samo kaša od OFSP korijena. Skuvate ga i zgnječite. To je sve. Biće u obliku paste poput paradajz paste i 40 posto dodajete u hleb. Dodati neki postotak pšeničnog brašna i kvasca da naraste. Ako za hljeb bez kvasca koristite samo pšenično brašno, kruh vam neće narasti.
PT: Da li je boja ispisa ista kao kod običnog kruha?
gđa Okoli: Ne. Neki ljudi će misliti da je to normalna narandžasta boja, ali to je boja krompira.
PT: Spomenuli ste nutritivne prednosti, jedu li dijabetičari?
gđa Okoli: Da. Zavisi od konzervansa i ova vrsta hleba traje do nedelju dana, ponekad i dve nedelje kada ga ne izlažete suncu. Ako ga izložite suncu, jer je vitamin A, krompir ima 100 posto vitamina A. On će vam oduzeti vitamin A i neće biti tako narandžasti kao što je bio prvobitno. Sunce čini hleb pokvarenim, bilo pšenični ili OFSP hleb. Kada nije pod suncem, ali je u hladu, ostat će do dvije sedmice.
PT: Sa kojim izazovom se suočavate kao žena u ovom sektoru jer kao što ste rekli, svi vas zovu, ministarstva vas zovu, NVO zovu, međunarodne organizacije vas zovu kada je u pitanju OFSP? Dakle, sa kojim se izazovima suočavate u vezi sa svojim spolom?
gđa Okoli: Što se toga tiče, rodila sam 2020. godine kada sam otvorila tu pekaru. Drago mi je što sam se udala za čoveka koji razume. Ono što radim je da djeca budu kod kuće, jer redovno putujem. Ali postarat ću se da sve što trebam da radim kao žena, uradim.
PT: Znate da podučavate muškarce, kako oni reaguju na vas kada ih podučavate? Kako izgleda?
Gospođa Okoli (Smijeh): Uvek su uzbuđeni. Na primjer, kada sam otišao u Uyo da obučim majstore pekare na jugu-jugu, potpredsjednik MBAN-a je došao iz Warrija. Kada sam to počeo jer se inače predstavim prije nego što odem na praktične sesije s njima. Pa kad su bili u sali, čovjek je ustao i rekao: "Čuo sam za tebe", ta jedna gospođa iz Nnewia koja koristi krompir za kruh. Ali ono što oni uvijek komentiraju je "kako te mala djevojčica može voljeti..." Često očekuju da vide jednu staricu takvu o kojoj su slušali, kako sam se dopala jednoj maloj djevojčici, kako sam počela?
Oni su radoznali kako sam počeo, da sam u svojim godinama došao do ove faze i sve ostalo. Dakle, utisak je takav. Dolazi od muškaraca i žena i samo ću se smijati.
PT: Hajdemo dakle na aspekt proizvodnje, korištenje električne energije. Kako upravljate snagom kada je u pitanju proizvodnja, sada kada postoji čak i nestašica goriva?
gđa Okoli: Kada sam gradio pekaru, znao sam da je na lokaciji moje pekare loše stanje struje. Ponekad nam daju struju jednom mjesečno. Zbog toga sam morao biti siguran da moja pećnica nije električna. To je industrijska pećnica koja može ispeći četiri vreće brašna odjednom. Pokreće se na ogrjev ili plin.
Tako da nisam pokušao da se približim struji. Moja glodalica je ručna. Za rad koristi dizel. Moj mikser za hleb koristi motor. To ne oduzima vrijeme za funkciju za koju ga koristite. Taj je onaj koji koristi struju. I kupio sam generator koji može napajati električnu opremu. Kada pomiješate svoj kruh, pretvarate ga u ručnu mlinsku mašinu koju pokreće dizel.
Ali sada se opskrba električnom energijom poboljšava. Jedino što mi struja može je samo da napaja mašinu za mešanje, a za mešanje hleba ne treba vremena. Tako da nemam mnogo izazova sa strujom.
Jedini izazov sa kojim se sada suočavamo je cijena dizela i ta mašina ne troši puno dizela jer trenutno radimo laganu proizvodnju kao što je 15 vreća brašna, odnosno pšeničnog brašna prije nego što umiješate krompir pire.
PT: Koliko dana? Dakle, koristiš petnaest vreća brašna?
gđa Okoli: Koristim ovu količinu jer je tržište uglavnom sporo. Naš najveći izazov su i vozila. U mogućnosti smo imati tri vozila za nabavku. Dva šatl busa i jedan mali automobil idu na nabavku. Ako budemo imali više vozila, proizvodit ćemo do 50 vreća dnevno jer kapacitet naše peći može proizvesti 50 vreća dnevno. Samo motor će ga distribuirati, odvozeći ga u druga područja. Samo nekoliko zajednica u našoj lokalnoj samoupravi prodaju hleb (za sada).
Ponekad ako sam u blizini i kažem „pusti me da ponovo vidim mušterije“, dopremiću hleb sa svojim autom. Taj dan ćemo napraviti oko 20 vreća i sve ćemo ih prodati tog dana.
PT: Na primjer, koliko trošite na dizel svaki dan ili drva za ogrjev?
gđa Okoli: Zbog poskupljenja svega sada. Najmanje koristimo drva za ogrjev u vrijednosti od oko 10,000 N. Pošto ga kupujemo u kamionu, možemo kupiti drva za ogrjev za oko 150,000 N i koristiti ih najmanje tri sedmice. Zbog povećanja cijene dizela, svakodnevno koristimo dizel u vrijednosti od 2,000 N. Prije smo koristili dizel N2,000 četiri, pet dana. Onda smo kupili N200, sada je N650, N700 u Nnewi. Ali opet izazov za krompir je što nemamo postrojenja za sušenje u Nigeriji. Jedini narod koji ga ima u Africi je Gana. U Gani postoji jedna američka kompanija koja je u partnerstvu sa vladom Gane na ovom projektu. U stvari, kao i prošle godine, OFSP je bio jedan od najvećih prihoda za Ganu.
Američka kompanija prerađuje krompir i izvozi ga u svoju zemlju. Dakle, oni imaju ovu ustanovu za lečenje. U tom postrojenju ovaj krompir može da se čuva devet meseci. Ništa mu se neće dogoditi. Zato što je vrhunac krompira u kišnoj sezoni. Krompiru je potrebna voda. Dakle, proizvodnja sušne sezone mnogo košta. Ono što ova kompanija radi je da se mobilizira uz pomoć vlade Gane. Mnogo farmera proizvodi. Oni leče.
Pokušao sam razgovarati sa američkim čovjekom tamo u kompaniji i on mi je rekao kako ću raditi i puno toga. Ali pošto nisam bio finansijski sposoban, tada nisam imao kapacitet za to pa sam morao da izdržim. A onda su NIRSAL Plc i Diaris kada su čuli za mene na seminaru u Yoli, pozvali me. Rekli su da trebam napraviti snimke svoje fabrike i proizvodnje i poslati ih. Sada su rekli da ne nude kredit, ali garantuju da postoji novac koji je Mastercard fondacija dala Sterling banci za žene u poljoprivredi, 70 posto žena.
Pa su me povezali. Nazvali su podružnicu Anambra CBN. Otišao sam. Ali zbog jedne ili dvije politike u Nigeriji, čovjek nije bio voljan i u određenoj fazi sam se razbjesnio. Otišao sam. Ali NIRSAL Plc, pokušali su. Čak su išli toliko daleko da su sami sebe nazvali i Sterling banku, Awku, osobu koja je zadužena i poslala poruku glavnoj kancelariji, Sterling banku da se pobrine za tih 20 miliona evra kako bih mogao da radim na tom postrojenju za lečenje.
To je najveći izazov koji imamo. Ako uspem da dobijem to postrojenje za sušenje, svi problemi koje imam sa krompirom biće rešeni. Kao i svaki drugi procesor, to će im olakšati da uđu u njega. Jer tokom ove sušne sezone to je skupo. Mnogi ljudi ne mogu kupiti. Torba sada (mart 2022.) je skoro N12,000. Ali u kišnoj sezoni, mnogi će vas zvati po 5,000 N1600 po vreći, 80 po kg. Jer oni sjevernjaci koji rade mehanizovanu poljoprivredu NXNUMX po kg, ti kupiš, oni ti donesu. Dakle, ako imate postrojenje za sušenje, možete ih tamo pohraniti.
PT: Vaša pekara je zauzeta, koliko osoblja imate u svojoj pekari?
gđa Okoli: Trenutno imam 17 zaposlenih. Volim da zapošljavam više mladih da ih ohrabrim da naporno rade.
PT: Teško je doći do sredstava, kako ste uspjeli prikupiti kapital?
gđa Okoli: Postoji ovaj zajam koji daje CBN. U stvari, to je jedan od sastanaka na koje smo išli. Tada sam koristio državni objekat u Port Harcourtu. Ja bih slao svoje proizvode, oni bi ih preradili, a ja bih plaćao usluge jer nisam imao novca da otvorim fabriku ili da kupim opremu.
Kada me je MADE odveo na Edo 2018 da obučim neke ljude u lancu vrijednosti OFSP, posebno brašno i hljeb, mogli smo upoznati CBN i guvernera i jednu organizaciju, ugostiteljsku školu koju je CBN želio uključiti u obuku ljudi. Htjeli su testirati ovaj projekat tada u Nigeriji. Pa kad sam čuo za to, vratio sam se u Port Harcourt. Počeo sam da tražim organizacije CBN je dao to odobrenje za obuku jer je jedan od njihovih kriterijuma pre nego što dobijete taj kredit bio da morate pohađati petodnevnu obuku o preduzetništvu, upravljanju vremenom, poljoprivredi, lancu vrednosti, mnogo toga.
Tako da sam pohađao obuku i prijavio se. Srećom, dobio sam kredit. Trebalo im je godinu dana prije nego što su procesuirali kredit. Bio sam među rijetkim korisnicima koji su kredit dobili u novembru 2019. Ali sam ga počeo koristiti u februaru 2020. Tada sam pokrenuo fondaciju. Nisam želio da otvorim pekaru u Port Harcourtu, htio sam je otvoriti u državi Anambra, gdje me neće ometati nitkovi ili bilo tko.
Tako da sam samo raščistio mjesto, napravio temelje i napravio fabriku. Novac CBN dao mi je samo pomogao oko opreme; kredit je bio za opremu. Ali u procesu svih ovih stvari koje radim, otvorio sam nevladinu organizaciju koja se fokusira na ishranu koristeći ovu bio-obogaćenu hranu.
Dakle, moja NVO je bila među onima kojima je CBN kasnije dao imenovanje, ovaj EDI (Institut za razvoj preduzetništva) u državi Anambra. Novac koji sam prikupio od tog projekta je ono što mi je pomoglo da izgradim strukturu.
Koristio sam njihov novac za opremu i novac koji sam prikupio iskoristio sam za pokretanje proizvodnje. Ponudio sam i obuku. Tako da mi je obuka koju sam odradila donela i novac da vodim pekaru do ove faze (trenutne faze) koja sada stvara novac.
PT: Kakvu vrstu praćenja obavljate za farmere koje obučavate i možete li reći da je vaša obuka uticala na njihove živote?
gđa Okoli: Obučavao sam mnogo farmera u Nigeriji u državi Rivers, državi Anambra, državi Abia, državi Ebonyi. Ono o čemu ih inače obučavam su dobre agronomske prakse. Dobre agronomske prakse jednostavno znače koliko ćete dobro obavljati svoju poljoprivredu, kako uštedjeti svoj doprinos i dobiti više. Potrošite manje, a dobijete više – to je samo sažetak dobrih agronomskih praksi. Kao i ovaj krompir, ako ne koristite kvalitetnu lozu, nećete dobiti dobar prinos. Upoznajem ih sa dosta herbicida. Kao i uzgajivači manioke, oni će vam reći da ćete više novca potrošiti na manioku plevljenjem. Ali ako mogu da koriste hemikalije da pleve korov, videćete da će im to uštedeti mnogo novca i ostvariće veći profit. Tako da ih pratim. Ja ih zovem. Uvijek sam tu da odgovorim na njihov poziv, da ih uputim i povežem sa tržištem. Posjećujem ih. O uzgoju krastavaca obučavam poljoprivrednike; manioka, obučavam poljoprivrednike; Krompir, obučavam farmere. Tako da ih posjećujem. I prije nego što treniram, uvijek se uvjerim da je tržište dostupno jer je to još jedan izazov sa kojim se farmeri suočavaju. Neki od njih mogu proizvesti. Oni koji imaju kapacitet za proizvodnju imaju, ali neće imati tržište. Tako će izgubiti svoj novac i biće obeshrabreni.
PT: Postoji nešto što ste spomenuli ranije kada ste rekli da je teško nabaviti krompir tokom sušne sezone. Šta radite kada nije dostupan?
gđa Okoli: Kao i sada, angažujem ljude da se bave poljoprivredom u sušnoj sezoni kao u Benuu. Imaju vodu. Bave se poljoprivredom u sušnoj sezoni. Jedini izazov im je tržište. Poput nekih dijelova u državi Rivers koji su vodene linije, oni to rade.
Kao Kebbi State. U državi Kebbi sade krompir u novembru, decembru, januaru. Mnogo je država koje se bave poljoprivredom u sušnoj sezoni. Nije čak ni navodnjavanje. To je močvara jer to možete učiniti na jednom području. Zbog svoje mreže i kontakata, mogu znati sve te stvari. Dakle, moja vlastita je da kažem u redu oni već znaju da ja kupujem. Pa me neki od njih zovu.
Mnogo ljudi me zvalo tokom ove sušne sezone i govorilo: „Možemo li za vas proizvesti krompir za suvu sezonu?“ Neke sam prihvatio, a neke odbio.
PT: Postoje trenuci kada ne dobijete krompir tokom sušne sezone. Šta radite u tim periodima?
gđa Okoli: Kao i prošle godine, kao što sam vam rekao, bilo je puta u sedmici da fabrika ne radi, a mi smo isplaćivali platu. To je dio izazova. Ne bismo radili jer nije bilo krompira. Ponekad će biti krompira, ali, na primjer, bilo je vremena kada su Kebbi ljudi naručivali krompir. Trebalo im je skoro tri sedmice da dođu. I cijeli krompir je trunuo u vozilu koje ga je dovozilo jer su ga prekrili ceradom. Ne čekamo da naš krompir završi prije nego što naručimo. Ali zbog logističkih problema. Tada smo radili samo OFSP kruh. Sav naš hleb je bio OFSP hleb. Dakle, ono što smo uradili prošlog decembra jeste da uvedemo potpuno beli hleb, odnosno samo pšenični hleb, tako da ako nemamo krompir, nećemo zatvoriti pekaru. Možemo proizvoditi bijeli dok ne dobijemo zalihe krompira.
PT: Jesu li ovi kruh i peciva pristupačni potrošačima?
gđa Okoli: Imamo hljeb od N50, imamo onaj od N100 po kompanijskoj cijeni. Imamo onu od N40 koja je kao krofne. Pakujemo im to po 20 komada u najlon i ti ljudi to prodaju svoj toj djeci. Ljudi koji obično dobijaju su oni iz svih ovih udaljenih sela. Neki od ovih ljudi koji zbog teškoća nemaju novca mogu ga kupiti po 50 kn. Prodajemo ga po cijeni kompanije 40 N. Mogu ga kupiti i jesti sa Akarom.
Majke ga kupuju svojoj djeci kao užinu. Postoji cijena kompanije N100 i prodaju se po N120 ili N150. Imamo jedan za N220 i oni se prodaju po N300. Imamo jedan od N300, N400, N500 po kompanijskoj cijeni. Dakle, imamo različite veličine. Imamo za siromašne, mase i bogate.
Ista stvar sa našim sokom. Sok je još jedan centar privlačnosti u lancu vrijednosti OFSP. Ne postoji izložba na koju ću otići na koju se ljudi neće skupiti na moj štand zbog soka. Jednom kada ga kupe, vratit će se s mnogo kupaca. Prvo, veoma je sladak i prirodan.
Većina ljudi kaže da se nakon što ga popiju vraćaju kući i spavaju jako dobro i da mu ne dodajemo šećer. To je samo krompir. Jednom kada dodate šećer, pobijedili ste zdravstvene prednosti, nutritivnu ravnotežu. Taj sok je još jedno područje gdje moramo doći do tržišta.