Moldavsko povrće i voće retko se nalazi u supermarketima, ali su i dalje dostupni na tržištu. Foto: moldova.travel
U jeku sezone, na policama moldavskih prodavnica i pijaca ima mnogo voća i povrća. Generacijama smo navikli da jedemo raznovrsno povrće i da imamo voće za desert. Zbog toga se u zemlji uzgaja toliko proizvoda. Samo što je sada retko viđate u prodavnicama, čak i u sezoni. Zaposlenik velikog lanca supermarketa ispričao je KP-u o tajnama kupovine i prodaje domaćeg i stranog povrća i voća.
Razumijemo da sada riječ „jeftinije“ zvuči bogohulno, ali ipak, činjenica da je ekonomičnije donijeti kopar iz Argentine preko okeana nego kontaktirati lokalne proizvođače jasno je vidljiva kada se uporede cijene supermarketa i bazara.
Ne, supermarketi nisu nastrojeni protiv moldavskih farmera. Samo što moldavski proizvođači poljoprivrednih proizvoda radije odvoze svoje proizvode u inostranstvo, ispunjavajući sve uslove iz ugovora. U Moldaviji nisu spremni da to urade.
Jednako je zgodnije doneti čak i šargarepu ili avokado iz inostranstva nego uzeti od farmera iz moldavskih regiona. Često postoje problemi sa lokalnim stanovništvom. Na primjer, više puta smo imali tužbe protiv moldavskog proizvođača rukole. Dobavljač, prilično drsko, ne stavlja lišće, već gole, hrapave stabljike u pakovanje zelenila kako bi povećao težinu. Kupci se svađaju sa nama, nekoliko puta smo upozoravali dobavljača, a onda je odlučeno da se poveća otkup italijanske rikole. I, začudo, uvijek je svjež, za razliku od moldavskog.
Supermarketi trpe gubitke od prodaje kvarljivih proizvoda. Povrće i voće je potrebno ukloniti s polica kada izgubi izgled. Moldavski proizvođači ili ne znaju kako pravilno sastaviti ili uskladištiti svoje proizvode, ali se oni mnogo brže propadaju.
Ali uvozno povrće i voće stiže lijepo, zapakovano i podložno skladištenju. Šta se u inostranstvu radi sa robom obično je tajna dobavljača. Uvek je prijatno pokupiti kutiju paradajza donete iz Grčke, a ne čačkati po prljavoj kutiji sa moldavskim „kremom“, birajući cele i neoštećene plodove.
Sada su iskoristili šansu u sezoni – donijeli su moldavske breskve, ali nam je njihova nježna koža sve pokvarila. Voće je vrlo brzo prestalo izgledati prezentabilno. Kupci su ih sortirali i umotali u kutije. Da, moldavske breskve su slađe i ukusnije, ali ih je jako teško prodati. Moldavac u selu pod drvetom će uzeti pogođenu ili malo pokvarenu breskvu i pojesti je, dok će u supermarketu ista osoba htjeti kupiti samo savršeno voće.
Iako kupci jako vole farmske proizvode, stoga se povrće i voće bolje prodaje u tzv.
Devedesetih godina bila je jedna takva anegdota, koja i danas opisuje stanje na tržištu voća i povrća u našoj zemlji.
Po prvi put, rodom iz SSSR-a ulazi u trgovinu u inostranstvu i pita:
- A kada dobijete prve jagode?
Oni mu odgovaraju:
- U 6 ujutro.
U tom trenutku svi koji su živjeli u SSSR-u su se grohotom smijali, jer jagode ne mogu biti u radnjama cijele godine svaki dan ujutro na tezgi. Jagode imaju kratku sezonu u kasno proljeće i rano ljeto. Jeo, tačka.
Ali ako postavite pravu maloprodaju, onda se jagode mogu naći na policama moldavskih supermarketa i van sezone, međutim, po cijeni mosta od lijevanog željeza, kako kažu.
Dakle, još jedan razlog zašto trgovine preferiraju uvoz povrća i voća je njihova dosljednost u ponudi. Moldavija je, naravno, sada sve siromašnija, ali i dalje ima ljubitelja jagoda koji su spremni da plate 200 leja za kutiju od 300 grama bobičastog voća i više.
Uvoznik povrća i voća ima nepresušan izvor robe, osim u slučaju više sile, kao u vreme izolacije ili vojnih operacija, ali ni to nije mnogo uticalo na snabdevanje.
Uglavnom, supermarketi pokušavaju da vode profitabilan posao i za trgovce i za kupce, i tu nema nikakve zavere.