#CropDiseaseControl #PlantPathology #FungalDiseases #AgriculturalManagement #GeneticTools #RNAiTechnology
Ružičasta trulež, uzrokovana gljivom Sclerotinia sclerotiorum, je razorna bolest koja pogađa širok spektar usjeva, uključujući grah, zelenu salatu i soju. Bolest može uzrokovati velika oštećenja usjeva, što rezultira značajnim gubicima prinosa i smanjenom kvalitetom proizvoda.
S. sclerotiorum je nekrotrofni patogen koji napada biljke lučeći enzime koji razgrađuju ćelijske zidove, što dovodi do stvaranja mekih lezija natopljenih vodom. Kako bolest napreduje, lezije postaju smeđe i prekrivaju se ružičastom plijesni, što bolesti daje karakteristično ime.
Na razvoj ružičaste truleži mogu uticati različiti faktori okoline, uključujući temperaturu, vlažnost i stres biljaka. Uz to, gljiva proizvodi sklerociju, čvrste, crne strukture koje mogu preživjeti u tlu nekoliko godina, čineći strategije plodoreda manje efikasnim.
Kako bi se riješio problem ružičaste truleži, razvijeno je nekoliko strategija upravljanja. To uključuje upotrebu fungicida, kulturnih praksi i bioloških sredstava za kontrolu. Fungicidi mogu biti efikasni u kontroli bolesti, ali njihova upotreba može biti skupa i može dovesti do razvoja otpornih sojeva gljivica. Kulturne prakse, poput plodoreda i sanitacije, također mogu pomoći u smanjenju utjecaja bolesti. Sredstva za biološko suzbijanje, kao što je Trichoderma spp. i Bacillus spp., pokazali su obećavajuće u kontroli ružičaste truleži, ali je potrebno više istraživanja da bi se u potpunosti razumjela njihova djelotvornost.
Razvoj novih genetskih i molekularnih alata također pruža nove mogućnosti za rješavanje problema ružičaste truleži. Na primjer, identifikacija gena povezanih sa otpornošću na bolest mogla bi omogućiti razvoj otpornih sorti usjeva. Osim toga, korištenje tehnologije RNA interferencije (RNAi) za utišavanje gena u gljivi moglo bi pružiti novi pristup kontroli ružičaste truleži.
Rožnata trulež uzrokovana Sclerotinia sclerotiorum je ozbiljan problem za mnoge usjeve. Međutim, korištenjem kombinacije strategija upravljanja i razvojem novih genetskih i molekularnih alata, moguće je smanjiti utjecaj bolesti i poboljšati prinose usjeva.