#AgriculturalEconomy #TradePolicies #FoodSecurity #Kazakhstan #SunflowerSeedExports #EconomicDevelopment
Izvozna carina na sjemenke suncokreta u Kazahstanu ističe 31. avgusta, što je izazvalo rasprave o njenom ukidanju. Ova situacija je ponovo pokrenula sukobe između proizvođača sjemena i prerađivača ulja. Poljoprivrednici imaju za cilj da izvoze više sjemena po višim cijenama, dok proizvođači ulja traže jeftine domaće sirovine.
Nedavno su farmeri otkrili da su neracionalne zalihe tokom sezone 2021/22 rezultirale propuštenim profitom koji premašuje 100 milijardi tenge zbog uvođenja izvozne carine.
Kao odgovor na ove tvrdnje, proizvođači ulja su održali konferenciju za novinare, navodeći da takve količine sjemena nisu dostupne u zemlji. Oni tvrde da je domaća ponuda sjemena nedovoljna da zadovolji lokalnu potražnju.
Komercijalni direktor Qazaq Astyq Grupe, Aleksandar Buženica, nagovijestio je kako proizvođači sjemena nehotice utiru put za reeksport ruskih sirovina. Ovo predstavlja prijetnju prehrambenoj sigurnosti Kazahstana.
Nadalje, članak se bavi zabrinutošću oko utjecaja na sigurnost hrane u zemlji. Buzhenitsa tvrdi da izvoz sirovina umanjuje prerađivačku industriju Kazahstana, dok druge nacije rade na jačanju svoje. Uspon postrojenja za preradu ulja u centralnoj Aziji, podstaknut potrebom za sirovinama, poput sjemena suncokreta, predstavlja ekonomski izazov za Kazahstan.
U članku se ističe da bi ruski trgovci mogli iskoristiti niske izvozne carine, rebrendirajući rusko sjeme kao kazahstansku proizvodnju kako bi pristupili tržištima u Kini, Uzbekistanu i Tadžikistanu. Takve akcije potkopavaju ekonomski rast i napore za industrijski razvoj Kazahstana.
Buženica ističe da se, uprkos izvoznim carinama, trgovina uljaricama nastavlja, a Kina preplaćuje za kazahstansko seme suncokreta. On naglašava složenost ugovora i obrade za razliku od jednostavnih kupoprodajnih transakcija.
Članak se takođe bavi strategijama koje koristi Kazahstan za upravljanje domaćim tržištima. Buženica govori o ravnoteži između ponude i potražnje, ističući da Kazahstan održava planski pristup kako bi se izbjeglo zasićenje tržišta.
Članak se završava pozivanjem na oprez pri uvođenju restriktivnih mjera na izvoz prerađenih proizvoda. Ističe pouke iz susjednih zemalja kao što su Ukrajina, Bjelorusija i Rusija, koje imaju ograničen izvoz sirovina, istovremeno podstičući snažnu prerađivačku industriju. Implikacije ovih razvoja su značajne, utičući i na ekonomski rast i na sigurnost hrane u Kazahstanu.