#Agriculture #SustainableFarming #ClimateAdaptation #AgriculturalInvestments #PrecisionFarming #RenewableEnergy #SwedishAgriculture #FoodSecurity #EnvironmentalSustainability
Nedavni “Agenda special: Klimatutmaningen” o SVT-u pokrenuo je kritična pitanja o izazovima i odgovornostima poljoprivrednog sektora usred globalne klimatske krize. Dok se u programu raspravljalo o potrebi za smanjenjem emisija, održivim praksama i ulozi šumarstva nakon odluka EU, upadljivo mu je nedostajala zastupljenost poljoprivrednika i poljoprivrednih istraživača.
Osnovni problem, međutim, nije nedostatak svijesti ili volje unutar poljoprivrednog sektora za tranziciju. Život od zemlje donosi dirljivu svijest o posljedicama klimatskih promjena. Pravi izazov leži u profitabilnosti.
Prema nedavnom izvještaju LRF-a i Lantmännena, predviđa se da će prijelaz na održivu poljoprivredu koštati švedski poljoprivredni sektor 80-85 milijardi švedskih kruna ulaganja u narednih 15-20 godina. To znači godišnji trošak od 20 milijardi SEK sa kamatnom stopom od 15 posto, zajedno sa dodatnih 10-11 milijardi SEK godišnjih troškova. Iako ove brojke treba uzeti u obzir u odnosu na ukupan promet industrije od približno 80 milijardi SEK godišnje, i ukupnu vrijednost potrošnje hrane koja iznosi oko 350 milijardi SEK godišnje, evidentno je da se mora pronaći rješenje.
Zelena industrija suočava se sa složenim izazovom koji se ne može lako riješiti jedinstvenim rješenjem za sve. Poljoprivreda, duboko povezana sa globalnim ciklusom ugljika, zahtijeva pažljivo razmatranje. Mogućnosti zelene tranzicije uključuju povećanu proizvodnju obnovljivih izvora energije poput bioplina i solarne energije.
Ključno za debatu je određivanje veličine ovih investicija na osnovu toga koliko robustna želimo da proizvodnja hrane u zemlji bude. U izvještaju se naglašava da se prihodi moraju povećati za 25 posto kako bi se odbranili od povećanja troškova. Podjela tereta ovih troškova unutar poljoprivredne, klimatske i energetske politike je jasna potreba.
Ulaganja u preciznu poljoprivrednu tehnologiju, elektrificirana vozila i rezervoare za navodnjavanje, olakšana kroz programe poput državnog Klimatkliveta, doprinose ne samo održivosti farme, već su i usklađena s nacionalnim strategijama za hranu i odbrambenim naporima.
Trenutno se Švedska u velikoj mjeri oslanja na uvoz hrane, sa stopom samodovoljnosti od oko 50 posto. Troškove treba snositi povećanom odgovornošću u trgovini i potencijalno višim cijenama hrane za potrošače na dugi rok. Ovisno o državnoj kompenzaciji dugoročno se smatra nepouzdanom. Konačno, najefikasnije prilagođavanje klimi je osiguranje stabilnih i profitabilnih poljoprivrednih preduzeća.
Dok se Švedska bori sa izazovima poljoprivredne tranzicije, ključ leži u pronalaženju harmonične ravnoteže između ekonomske održivosti i održivosti životne sredine. Predložene investicije i strategije navedene u izvještaju daju mapu puta za osiguranje proizvodnje hrane u zemlji uz rješavanje klimatskih problema. Zajednički napori, zajednička odgovornost i pametna ulaganja utiru put otpornoj i održivoj budućnosti švedske poljoprivrede.