Ruska vlada namerava da prvi put uvede izvozne carine na đubriva i produži kvote za njihovo snabdevanje u inostranstvu. Kako će se to odraziti na izvoz đubriva, koji je već opao zbog zapadnih sankcija, istražio je Forbes
Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO), Rusija je prošle godine zauzela prvo mjesto u svijetu po izvozu azotnih đubriva, bila je drugi najveći izvoznik potašnih đubriva i treći — fosfora. Međutim, zbog zapadnih sankcija, isporuke đubriva iz Rusije od januara do avgusta ove godine, prema poslednjim dostupnim podacima, generalno su smanjene u odnosu na isti period prošle godine, kažu analitičari Međunarodnog istraživačkog instituta za prehrambenu politiku (IFPRI) Joseph Bilješka Glaubera i Davida Labordea.
Moskva je zatvorila podatke o izvozu od marta, ali prema analitičarima IFPRI, na osnovu otvorenih podataka iz zemalja uvoznica ruskih đubriva, snabdevanje kalijum hlorida za prvih osam meseci ove godine smanjeno je za 16.5%, uree (urea, đubrivo koje sadrži 46 % azota) – za 22.8%. Posebno je smanjen uvoz amonijaka iz Rusije — za 63%, razlog je zatvaranje amonijačnog naftovoda Toljati—Odesa. Istovremeno, snabdevanje diamonijum fosfatom premašuje količine iz prvih osam meseci 2021. godine za više od 8%.
Uprkos padu izvoza, Vlada planira da od 1. januara uvede izvozne carine na đubriva. Najverovatnije će ih Rusija uvesti jednostrano i na šest meseci, jer je za duži period potrebno koordinisati sa ostalim članicama evroazijskog regiona. Ekonomska unija (EAEU).
U oktobru je ministar finansija Anton Siluanov najavio da će se izvozne carine primenjivati ako svetske cene fosfornih i azotnih đubriva pređu 500 dolara po toni, a kalijevog đubriva 400 dolara po toni. A u novembru je ministar industrije i trgovine Denis Manturov rekao da će izvozna carina na sve vrste đubriva biti 23.5 odsto ako svetske cene pređu 450 dolara po toni, a nacrt rezolucije je već pripremljen.
Dažbine će plaćati svi proizvođači
Prema Phosagrou, nivo prosječnih cijena mineralnih đubriva u trećem kvartalu 2022. ostao je viši od cijena u istom periodu 2021. Prosječna cijena uree u lukama Baltičkog mora bila je 538 dolara po toni u odnosu na 442 dolara prošle godine, za amofos (amonijum fosfat, azotno-fosforno đubrivo, sadrži 10-12% azota i 44-52% fosfora) — 777 dolara po toni po istoj osnovi naspram 695 dolara, za kalijum hlorid (kalijevo đubrivo sa sadržajem kalij-oksida 58-60%) — 694 dolara prema 277 dolara.
“Cijene fosfornih i kalijevih đubriva su postepeno opadale jer su bile previsoke u poređenju sa cijenama poljoprivrednih proizvoda”, navodi se u izvještaju kompanije. “Cijene azotnih đubriva, uključujući ureu, pratile su pretežno rastući trend, uključujući i zbog kontinuiranog visokog nivoa cijena energenata, kao i kao rezultat primjetnog smanjenja proizvodnje ovih vrsta đubriva, posebno u Evropi.”
Po sadašnjim cijenama, vjerovatno je da će carina biti naplaćena na sve vrste đubriva, kaže Dmitrij Pučkarev, stručnjak za berzu BCS World of Investments.
“Sada su maloprodajne cijene za kalijum hlorid u Evropi i SAD oko 850-855 dolara po toni, za ureu — 820-825 dolara, dijamonijum fosfat (azotno-fosforno đubrivo sa 18% azota i 46% fosfora) — 820-830 dolara po toni. U poređenju sa cenama proleće-leto 2022., kada su dostigle višegodišnje maksimume, cene su u padu“, kaže nezavisni stručnjak Leonid Hazanov. “Međutim, cijene još nisu dostigle nivo iz novembra 2021. godine, iako se cijena uree približava pokazateljima iz tog perioda.” Izvozne cijene u ruskim lukama jasno su niže od maloprodajnih cijena na Zapadu, jer ne uključuju troškove transportnih troškova i maržu trgovaca koji se nalaze između proizvođača i potrošača.
„Odsečena cena od 450 dolara po toni ne može se nazvati previsokom“, kaže Aleksej Kalačov, analitičar Finama. “Najvjerovatnije je to bio rezultat dogovora i kompromisa.” Prema rečima Kalačeva, iako su cene đubriva pale za 20-30% u odnosu na vršne vrednosti proleća, one su i dalje visoke - bile su više tek u jesen 2021. godine, a pre toga su uglavnom cene bile primetno niže.
U prethodnim decenijama, cene đubriva su porasle iznad 450 dolara po toni samo u periodu 2007-2008 i 2010-2012, primećuje Kalačov. Tako će, kaže, dažbina iznad granične cijene, prema planu Vlade, povući u budžet „nedopadke” proizvođača đubriva iz uspješne konjunkture. Granična cijena će zaštititi proizvođače od prekomjernog fiskalnog opterećenja ukoliko se promijene tržišni uslovi i cijene padnu na prosječne nivoe prethodnih godina.
Gubici proizvođača nakon uvođenja izvoznih dažbina zavisiće ne samo od cena, već i od učešća izvoza u njihovom prihodu, kaže Kalačov. Sada kompanije ne otkrivaju geografiju prodaje. Prethodnih godina izvoz Phosagroa donosio je oko 70% prihoda. Ako se carina od 23.5% naplati na cijenu iznad 450 dolara po toni, onda će, uz održavanje trenutnih cijena, carina koštati kompaniju oko 6% prihoda, procijenio je stručnjak.
Ministarstvo industrije i trgovine ne piše cijene čija će se osnova uzeti kao mjerilo, jer cijene po različitim osnovama jako variraju, kaže Oksana Lukicheva, analitičarka tržišta roba u Otkritie Investmentsu. Svi proizvođači će morati da plate carine, ali pre svega oni čiji je izvoz ostao visok — Phosagro, Akron, Eurochem. Uralchem, glavni proizvođač kalijevog đubriva, platiće manje jer je njegov izvoz pao.
Carine, prema Lukićevoj, mogu smanjiti prihod izvoznika, ali neće uticati na izvoz. „Stapa carine od 23.5 odsto je sasvim prihvatljiva po sadašnjim visokim cenama đubriva“, smatra analitičar. “Izvoz bi mogao ostati na prošlogodišnjem nivou ili čak rasti ako se sankcije ublaže.”
Uvođenje carine može dovesti do pada izvoza iz Rusije ako cijene mineralnih đubriva na svjetskom tržištu nastave da padaju, smatra Khazanov. Ovakvim razvojem događaja, smatra analitičar, smanjit će se profitabilnost proizvođača, koji će biti primorani da smanjuju zalihe i revidiraju investicione programe. “Međutim, nakon nekog vremena, to će dovesti do povećanja cijena mineralnih đubriva u inostranstvu zbog njihovog nedostatka na svjetskom tržištu, kao što je to bilo u proljeće-ljeto 2022. godine, a domaće hemijske kompanije, izgubivši u tonaži, će moći sustići u novcu”, smatra Khazanov.
Kvote neće ograničiti izvoz
Carine nisu jedini način da se reguliše snabdevanje ruskog đubriva u inostranstvu. Vlada je odlučila da produži kvote za izvoz đubriva od 1. januara do 31. maja 2023. Odgovarajući nacrt odluke objavljen je na portalu nacrta normativno-pravnih akata. U njemu je obim kvota za izvoz van EAEU određen na 7,013 miliona tona za azotna đubriva i 4,907 miliona tona za kompleksna đubriva.
Ovo je manje nego što je bilo. Od 1. jula do 31. decembra 2022. na snazi su kvote za azotna đubriva — 8.3 miliona tona, za složena koja sadrže dva ili tri hranljiva (azot, fosfor i kalijum) — 5.9 miliona tona. Ministarstvo industrije i trgovine saopštilo je 21. novembra da je već donelo odluku o povećanju nove kvote za izvoz pojedinih vrsta azotnih đubriva: kvota izvozna cena uree biće povećana za 400,000 tona, amonijum nitrata — za 200,000 tona, mješavina uree i amonijaka za 150,000 tona. Odgovarajući protokol potpisao je prvi potpredsjednik Vlade Andrej Belousov. Međutim, i nakon povećanja ove kvote za 0.75 miliona tona na 7.763 miliona tona, ispada da je manja od trenutne kvote za izvoz azotnih đubriva od 8.3 miliona tona.
Veličina kvota se izračunava na osnovu obima proizvodnje, snabdevanja ruskim poljoprivrednicima i industrijskim preduzećima, navodi se u objašnjenju koje je Forbs dobio od Ministarstva industrije i trgovine. Kako se navodi u pismu, ažurirana verzija dokumenta koju je odobrilo Ministarstvo poljoprivrede Rusije i složilo Ministarstvo industrije i trgovine Rusije predviđa isporuke ruskim poljoprivrednicima u periodu januar-maj 2023. za 10% iznad nivoa iste periodu prošle godine, što je uticalo na smanjenje ukupnog broja kvotnog izvoza.
Manji obim kvota, u poređenju sa prethodnim kvotnim periodima, prvenstveno je posledica tajminga, navodi se u obrazloženju. Ranije su kvote uvedene na šest mjeseci — od 1. decembra 2021. do 31. maja 2022. i od 1. jula 2022. do 31. decembra 2022. godine. 1. „Konačni obim kvota biće utvrđen tokom usaglašavanja nacrta rezolucije sa zainteresovanim saveznim organima izvršne vlasti i odobren na sastanku pododbora za carinsko tarifno i necarinsko regulisanje, zaštitne mere u spoljnotrgovinskoj razmeni Vladine komisije. za ekonomski razvoj i integraciju”, piše Ministarstvo industrije i trgovine.
„Generalno, izvozne kvote su uvedene u iznosu nešto manjem od prosječnog obima izvoza za prethodne periode“, kaže Aleksej Kalačov, analitičar Finama. “One štite domaće tržište od rasta obima izvoza, ali gotovo da ne smanjuju stvarni postojeći izvoz kompanija.”
Utvrđivanjem kvota samo će se popraviti odnos prodaje mineralnih đubriva na domaćem tržištu Rusije i inostranstvu, a ukoliko bude potrebno, mogu se i proširiti, kao što je to bilo već ove godine, kaže Hazanov. „U svakom slučaju, rusko tržište će ostati ključno za naše proizvođače, koje bi 2023. godine moglo povećati svoje kapacitete zbog kontinuirane državne podrške poljoprivredi“, napominje stručnjak.
Prema podacima Ruske asocijacije proizvođača đubriva, od 16. novembra 2022. godine ruski proizvođači mineralnih đubriva su obezbedili 108 odsto planirane potražnje ruskih poljoprivrednih proizvođača, koja je ove godine procenjena na 4.85 miliona tona.
Izvor: https://www.forbes.ru