Ponekad se vrati kamion narandži samo zbog nekoliko polomljenih kutija, onda Marko Kozjak i njegova ekipa uđu i spase posao od propadanja
Ovosezonske grčke narandže krenule su put Hrvatske prije tri dana, utovaren je kamion od 20 tona, vozač je tri dana pratio CRO znakove, prošao carinu i bio je samo na korak od toga da pokupi naranče i da ih lijepo posloži u piramida na polici. podigao je palicu sa crvenim NE.
Zaustavio je pošiljku narandži i zabranio mu ulazak u radnju dok je narandžasti kamion još bio u logističkom parku. Nikada nisu ni stigli u radnju. Razlog? Prve kutije pomorandže su zgnječene, pošiljka se malo zaljuljala, okrenula se, pomorandže su odbijene…
I onda telefon od Marko Kozjak vibrirao, koji već nosi nadimak anđela za čuvanje hrane. On i njegov partner Nikola Vido osnovao kompaniju VeeMee prije nekoliko godina, a do danas su već izbrusili svoj rad u kojem djeluju gotovo kao interventni tim za spašavanje hrane koja je na ivici da bude odbijena, da postane otpad od hrane.
Marko i VeeMee nastupaju kada su stvari na rubu kolapsa kada su narandže iz Grčke blizu povratka u domovinu zbog niza polomljenih kutija.
“Kamion smo preusmjerili u skladište gdje ćemo ga otvoriti i vidjeti u čemu je problem. Pretpostavljam da su se prve kutije malo razbile na putu za Hrvatsku i tehnolog koji kontroliše pošiljku prije ulaska u trgovinu je odbio. Ako možemo, predlažemo rješenje, nekad samo treba maknuti par smrskanih kutija i sve malo presložiti jer je ostalo u redu, a onda se taj kamion može vratiti u logistiku na pregled i pomorandže mogu biti u radnji za jedan dan. To i radimo, inače bi se pomorandže vratile u Grčku, za ta tri dana bi se vjerovatno još više oštetile i postale otpad“, rekao je Marko, koji otkriva sve probleme u lancu snabdijevanja i zašto se sve pošiljke hrane odbijaju.
Kada se pošiljke odbiju, posao zapravo propada – farmer, koji je poslao pomorandže, trgovac koji ih nije dobio, prevoznik koji je vozio tamo-amo uzalud. I na kraju, cijeli narandžasti kamion je oštećen zbog, u početku, samo nekoliko labavih i zgnječenih kutija. Uzaludan rad i još nešto – nepotrebne emisije tona i tona CO2.
A računica ide ovako – za kilogram hrane koja postane otpad, emituje se 1.26 kilograma CO2. Zahvaljujući Marku i njegovom interventnom timu VeeMee, u Hrvatskoj se svake godine uštedi oko 750 tona hrane i spriječe nepotrebne emisije od oko 1000 tona CO2.
U razgovoru sa njim, njegov mobilni telefon ne prestaje da zvoni, broj mu je odavno mnogo. Gotovo svi logistički lanci u Hrvatskoj oslanjaju se na rješenja koja nudi VeeMee.
i Marko svoj posao je usavršavao radeći kao menadžer u koncernu gdje je upoznao logističke lance “u srcu”, vidio sve greške u sistemu, pa je stekao iskustvo zašto se hrana najčešće baca u logistici. Osvrnuo se i na situacije u kojima je duboko osjećao da se tone i tone hrane mogu spasiti jer se radilo o naizgled manjim greškama, a ne problemima da je hrana nekvalitetna ili loša.
“Oko 70 posto hrane se baca zbog logistike, odnosno zbog pogrešne palete, pogrešne kutije, pogrešno odštampane ili zaboravljene deklaracije. Oko 30 posto je odbijeno zbog kvaliteta. Na primjer, ako u prvoklasnom limunu ima nekog drugog kvalitetnog limuna, a količina drugorazrednog limuna prelazi dozvoljena dva do četiri posto. Takva pošiljka će biti odbijena i vraća se proizvođaču i po pravilu postaje otpad, takav limun se jednostavno baci“, priča Marko o problemima u lancima snabdevanja koji se javljaju svakodnevno.
To takođe treba reći tehnolozi, koji kontrolišu svaku pošiljku hrane pre nego što ona uđe u prodavnicu, s pravom odbaciti pošiljku da je paradajz prve klase, a on procjenjuje da ima previše paradajza druge klase. Tehnolozi su brana i sito koje čisti robu da ono što je deklarisano u pošiljci zaista stigne na police.
Onda će odbiti pošiljku iz Holandije ako se greškom na deklaraciji upiše godina berbe 2021, a mi smo već 2022. A to je bilo – odbijanje pošiljki zbog greške i činjenice da je nova, ispravljena deklaracija se ne smije lijepiti. Sve se to jednostavno vraća kući, u Holandiju, Španiju, Grčku…
Ovakvi problemi i greške u sistemu zasmetali su Marku, koji je kreirao rješenja za neke od “logističkih” problema kada je zdrava hrana u pitanju. Tako je nastao VeeMee, kojim svake godine uštedi oko 750 tona hrane. Impresivno, ali problem je daleko veći.
“U Hrvatskoj se dnevno baci od 40 do 80 tona hrane, a tokom turističke sezone i preko 200 tona”, otkriva Marko.
Rješava samo kap u moru otpada od hrane i napominje da je to zapravo “nevidljiva” hrana, jer je ne vidi kupac, nije ni stigla u trgovinu, jer je odbila i postala otpad još u kamion, kamion.
Štedeći hranu, Marko ističe da je ljepota njegovog posla to što često intervenišu i beru voće i povrće slabijeg kvaliteta, što se takođe ne odbija.
„Ono što izaberemo da bude drugorazredno, fokusiramo se na lokale za hranu. Istina, ponekad se vidi da neko voće ili povrće ima fleke, crtice, ali da je hrana dobra i ne mora da bude otpad“, ponosan je Marko.
Njegovo iskustvo govori i da se mnogo priča o problemu bacanja hrane, ali da zaista malo ljudi želi da se s njim iskreno pozabavi, zasuče rukave i pronađe rješenje. No, mnogi primjećuju njegov trud i kažu da u razgovorima s Italijanima, Mađarima i Nijemcima uvijek čuje isto pitanje: „Zašto nije stvorio rješenje za sprječavanje rasipanja hrane na nivou EU“. Objašnjava da njihov model nije lako preslikati u druge zemlje, iako već radi sa 28 stranih partnera iz 12 zemalja.
Ali korist je tu, kroz svoj poslovni model direktno smanjuje stvaranje otpada od hrane i uvijek se vraća na zelenu komponentu, smanjujući emisiju CO2.
„Ljudima je često teško da shvate kako doprinosimo smanjenju emisije CO2, a lakše im je da shvate kada neko kaže da je sadnja drveta direktno uticala na smanjenje jedne tone CO2. Istina je malo drugačija, čak i kada posadimo drvo, biće potrebno 20 godina, vrsta kao što je hrast lužnjak, i 40 godina pre nego što naraste i stekne sposobnost da apsorbuje tonu CO2. Ali ako sačuvamo hranu od direktnog bacanja, efekat smanjenja emisije CO2 je odmah vidljiv”, kaže Marko.
Dodaje da ne želi da smanji ili zaustavi sadnju drveća, već da nas podstakne na razmišljanje da, pored prijeko potrebne sadnje drveća, moramo raditi na drugim problemima koji stvaraju negativan ugljični otisak.
I upravo usmjeravajući razgovor ka održivom, ka smanjenju emisije CO2 i zelenom, Marko otkriva nove ambicije i viziju koja mu je, čini se, na dohvat ruke.
“Trenutno smo u pregovorima sa investitorom o projektu koji se kao ideja pojavio prije tri-četiri godine. Ali posljednjih mjeseci intenzivno radimo na brušenju detalja. Želimo pokrenuti IDO ili Inicijalnu DEX ponudu. To bi bila naša kriptovaluta koja bi bila usko povezana s pričom o održivosti, smanjenju emisije CO2 i našoj zelenoj komponenti. Ali šta bi to učinilo VeeMee kriptovaluta posebno je to što bi se oslanjalo na fizički posao koji radimo svaki dan, ne bi to bila potpuno virtuelna priča koja se ne može dirati“, otkriva Marko?
Ne želeći još da otkriva sve detalje, tek toliko da ima velike ambicije, da mnogi shvate problem bacanja hrane i ekološki otisak u nastanku tog otpada, kaže da ima onih koji su spremni uložiti u dobar priča.
Spomenimo i to da je Marko napravio sistem sljedivosti hrane preko VeeMee-a, tako da skeniranjem QR koda u prodavnici na svom mobilnom telefonu kupac može pročitati ko je uzgajao npr. salatu koju će kupiti, ali i sve životne detalje. on ga je proizveo. Sistem sljedivosti kreirali su Marko i njegov partner Nikola Vida iz jednostavnog razloga – željeli su svojoj djeci omogućiti da znaju šta jedu, odakle dolazi i kako je odgajano. U njihovom sistemu sljedivosti kruži oko 25,000 tona hrane.